BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

BOSANSKO-PODRINJSKI KANTON GORAŽDE

KANTONALNI SUD U GORAŽDU

Broj: 45 0 K 044325 24 Kž

Goražde, 23.10.2024. godine

U IME FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE!

Kantonalni sud u Goraždu, u vijeću sastavljenom od sudija: Bjelović Milijane, predsjednice vijeća, Bičo Edina i Đajić Tanje, članova vijeća, u krivičnom predmetu protiv optuženog H.S., zastupanog po braniocu Hadžić Amiru, advokatu iz Sarajeva, zbog krivičnog djela Posjedovanje i omogućavanje uživanja opojnih droga iz člana 239. stav 3. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, povodom žalbe branioca optuženog izjavljene protiv presude Općinskog suda u Goraždu broj: 45 0 K 044325 24 K, od 09.09.2024. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 23.10.2024. godine, donio je

P R E S U D U

Odbija se kao neosnovana žalba branioca optuženog i potvrđuje presuda Općinskog suda u Goraždu broj: 45 0 K 044325 24 K, od 09.09.2024. godine.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Goraždu broj: 45 0 K 044325 24 K, od 09.09.2024. godine,  optuženi H.S. oglašen je krivim što je dana 29.07.2022. godine u 19:15 časova, u ulici 22 Maja, Grad Goražde, u neposrednoj blizini magistralnog puta M20, suprotno odredbama člana 4. Zakona o sprječavanju i suzbijanju zloupotrebe opojnih droga, neovlašteno posjedovao jedno (1) PVC pakovanje opojne droge „Marihuana“, neto mase 32,769 grama što je kasnije utvrđeno vještačenjem, koju je ostavio na drvenom stablu oraha nakon što je izašao iz vozila marke „Vokswagen Polo“ reg. oznaka broj... kojim je upravljao T.F., gdje su navedenu drogu pronašli i oduzeli službenici kriminalističke policije iz Goražda, nakon što im je optuženi pokazao, čime je počinio krivično djelo Posjedovanje i omogućavanje uživanja opojnih droga iz člana 239. stav 3. KZ F BiH.

Sud mu je na osnovu odredaba iz člana 43. KZ F BIH zbog počinjenog krivičnog djela Posjedovanje i omogućavanje uživanja opojnih droga iz člana 239. stav 3. KZ F BiH izrekao kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci. Na osnovu člana 239. stav 4. KZ F BiH optuženom je izrečena mjera oduzimanja predmeta i to: opojne droga (1) PVC pakovanje opojne droge „Marihuana“, neto mase 32,769 grama. Na osnovu člana 202. stav 4. ZKP F BiH optuženi je oslobođen obaveze naknade troškova krivičnog postupka.

Protiv navedene presude žalbu je uložio branilac optuženog zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka i odluke o krivičnopravnoj sankciji, sa prijedlogom da ovaj sud prvostepenu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak prvostepenom sudu ili da prvostepenu presudu preinači na način da se optuženom izrekne blaža krivičnopravna sankcija.

Kantonalno tužilaštvo Goražde dostavilo je odgovor na žalbu u kojem predlaže da ovaj sud žalbu odbije kao neosnovanu i potvrdi odluku prvostepenog suda.

Nakon održane sjednice vijeća u smislu člana 319. stav 1. ZKP F BiH, ovaj sud je u smislu člana 321. ZKP F BiH ispitao prvostepenu presudu u granicama žalbenih razloga, pa je odlučio kao u izreci ove presude iz sljedećih razloga:

Pobijajući presudu zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka branilac optuženog navodi da je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na odbranu optuženog „Z.S.“, odnosno da je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 312. stav 1. tačka d) ZKP F BiH, obzirom da je optuženom uskraćeno pravo na žalbu. Ukazuje na odredbe iz člana 309. stav 1. ZKP F BiH kojima je propisano da se optuženi može odreći prava na žalbu samo nakon što mu je presuda dostavljena, odnosno da se optuženi i prije može odreći prava na žalbu ako se tužilac odrekao prava na žalbu, osim ako bi optuženi po presudi imao da izdržava kaznu zatvora. Kako je optuženom H.S. izrečena kazna zatvora od jedanaest mjeseci koju isti mora izdržati, to proizlazi da se po Zakonu nije mogao odreći prava na žalbu prilikom izricanja presude prije nego mu je dostavljena presuda, zbog čega smatra da je sud prihvatanjem izjave optuženog o odricanju prava na žalbu pogrešno primijenio odredbe člana 309. ZKP F BiH, te povrijedio pravo optuženog na odbranu, odnosno istom uskratio pravo na žalbu.

Pobijajući presudu zbog odluke o krivičnopravnoj sankciji branilac navodi da je sud propustio cijeniti sve olakšavajuće okolnosti na strani optuženog, od kojih su neke i naročito olakšavajuće, te da se svrha kažnjavanja mogla postići i blažom krivičnopravnom sankcijom. Ističe da na strani optuženog egzistiraju olakšavajuće okolnosti koje se odnose na iskreno priznanje i iskazano kajanje zbog učinjenog krivičnog djela, obzirom da je priznanje dato odmah na početku glavnog pretresa, a što je doprinijelo povećanju efikasnosti i ekonomičnosti postupka. Ističe da se sud prilikom odmjeravanja visine kazne vodio samo otežavajućim okolnostima, te je izrekao drakonsku kaznu koja nije u skladu sa sudskom praksom.

Žalba nije osnovana.

Optužnicom Kantonalnog tužilaštva Goražde broj: T05 0 KT 0002483 23 od  09.02.2023. godine, koja je potvrđena od strane prvostepenog suda dana 14.02.2023. godine, optuženom H.S. stavljeno je na teret počinjenje krivičnog djela Posjedovanje i omogućavanje uživanja opojnih droga iz člana 239. stav 3. KZ F BiH, pri čemu je definicija pojma krivičnog djela – ko neovlašteno posjeduje opojnu drogu, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.

Nakon što je drugostepeni sud izvršio uvid u pobijanu presudu, utvrdio je da je prvostepena presuda napisana na jasan, razumljiv i neprotivurječan način, da je u presudi navedena iscrpna sadržina svih izvedenih dokaza, analiza i ocjena istih, uključujući i dokaze koji utiču na visinu izrečene kazne, iz čega proizlazi da je ista utvrđena i izrečena u skladu sa zakonom, odnosno uz uvažavanje svih olakšavajućih i otežavajućih okolnosti na strani optuženog.

Prvostepeni sud je utvrdio da je prihvatio izjašnjenje optuženog za počinjenje krivičnog djela koje mu je stavljeno na teret, nalazeći da je isto dato dobrovoljno, svjesno i sa razumijevanjem, pri čemu je optuženi upozoren i razumio da se priznanjem krivice odriče prava na suđenje, kao i o posljedicama vezanim za imovinskopravni zahtjev i oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. Sud je prilikom utvrđivanja krivičnopravne sankcije našao da je optuženi prilikom počinjenja krivičnog djela bio u uračunljivom stanju, da je postupao sa direktnim umišljajem, svjesno i voljno, te je kao otežavajuće okolnosti na strani optuženog našao da se radi o većoj količini materije propisom proglašene opojnim drogama, da je ranije višestruko osuđivan za istovrsna krivična djela, dok je kao olakšavajuću okolnost cijenio priznanje učinjenja krivičnog djela, zbog čega je optuženom izrekao kaznu kao u izreci presude, nalazeći da će se istom postići svrha kažnjavanja i ciljevi specijalne i generalne prevencije. U presudi je navedeno da je pouka o pravnom lijeku izostavljena jer su se stranke odrekle prava na žalbu, odnosno da je presuda postala pravosnažna danom donošenja.

Osnovano se žalbom ukazuje da je sud povrijedio odredbe iz člana 309. stav 1. ZKP F BiH prilikom davanja upute o pravnom lijeku po donesenoj presudi. Naime, odredbama navedenog člana propisano je da se optuženi može odreći prava na žalbu samo nakon što mu je presuda dostavljena, odnosno da se optuženi i prije toga može odreći prava na žalbu ako se tužitelj odrekao prava na žalbu, osim ako bi optuženi po presudi imao da izdržava kaznu zatvora. Do donošenja odluke vijeća apelacionog odjeljenja optuženi može odustati od već podnesene žalbe. Uvidom u zapisnik sa ročišta o razmatranju izjave o priznanju krivnje održanog dana 09.09.2024. godine, proizlazi da su se tužitelj i optuženi, nakon što je javno objavljena presuda suda kojom je optuženom izrečena kazna zatvora u trajanju od 11 mjeseci, odrekli prava na žalbu. Obzirom da je optuženom izrečena kazna zatvora koju mora izdržati, to je sud pogrešno primijenio odredbe iz člana 309. stav 1. ZKP F BiH kada je prihvatio odricanje optuženog na žalbu, odnosno donio pogrešnu pouku o pravnom lijeku. Ipak, suprotno navodima žalbe, navedena povreda nije bitna povreda postupka zbog koje bi presuda bila nezakonita. Naime, optuženi je putem branioca izjavio žalbu, dana 30.09.2024. godine, koju prvostepeni sud nije odbacio kao nedopuštenu već je istu dostavio na odgovor tužilaštvu, a nakon zaprimljenog odgovora ovom sudu na postupanje po uloženoj žalbi. Prihvatanjem žalbe kao dopuštene, ovaj sud je otklonio nedostatak iz prvostepene presude, čime je optuženom omogućeno pravo na podnošenje pravnog lijeka, odnosno nije mu uskraćeno pravo na odbranu, zbog čega je žalbeni prijedlog za ukidanje presude i vraćanje prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje neosnovan.

Neosnovano se žalbom ukazuje da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom odmjeravanja kazne, kao i prigovor da se svrha kažnjavanja mogla postići blažom kaznom, obzirom da je optuženi lice koje je višestruko kažnjavano za istovrsna i druga krivična djela, te da je isti posjedovao veću količinu nedozvoljene materije koju je prethodno pokušao sakriti. Drugostepeni sud nalazi, da je prvostepeni sud ispravno primijenio odredbe materijalnog prava i uzeo u obzir sve olakšavajuće i otežavajuće okolnosti na strani optuženog, te da je ispravno utvrdio krivičnopravnu sankciju za počinjeno krivično djelo za koje je optuženog oglasio krivim, u skladu sa zakonom propisanom visinom kazne, a u cilju postizanja svrhe kažnjavanja iz člana 42. KZ F BiH.

Naime, odbrana svoju tvrdnju o drakonskoj kazni zasniva isključivo na činjenici da je optuženi priznao krivično djelo i tako povećao efikasnost i ekonomičnost postupka, pri čemu u potpunosti gubi iz vida da u odnosu na navedene olakšavajuće okolnosti, koje je sud cijenio prilikom odmjeravanja kazne obzirom da nije izrekao maksimalnu kaznu, na strani optuženog egzistiraju otežavajuće okolnosti koje prevladavaju u odnosu na olakšavajuće. Naime, kod optuženog je pronađena veća količina opojne droge „Marihuana“, neto mase 32,769 grama, što predstavlja veliku količinu droge iako se uzme da je ista namijenjena za ličnu upotrebu. Pored ovoga, uvidom u kaznenu evidenciju za optuženog proizlazi da je isti ranije kažnjavan petnaest puta, od čega šest puta za krivično djelo za koje se vodi ovaj postupak, da su mu izricane uvjetne kazne i kazne zatvora, koje je izdržao ili izdržava, što ukazuje da ranije izrečene krivičnopravne sankcije nisu imale uticaja na optuženog da više ne čini krivična djela, zbog čega je zaključak i ovog suda da se svrha kažnjavanja nije mogla postići blažom krivičnopravnom sankcijom u pogledu vrste i visine iste.

Na osnovu naprijed izloženog, ovaj sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija žalbom branioca optuženog, zbog čega je istu odbio i potvrdio prvostepenu presudu, a na osnovu člana 328.  ZKP F BiH.

Predsjednica vijeća

  Bjelović Milijana